Moj put, postaja, život
Autor: KATARINA PRIBANIĆ, 4. 11. 2012.
Učenici sedmog razreda ove godine iz književnosti bave se i socijalnom tematikom, pa tako uče o svijetu, o drugim ljudima i o sebi. Sada se nalaze na prekretnici, postaju mladi ljudi. Javljaju se razmišljanja o svom životnom putu, o preprekama i skretnicama. Dvije su učenice papiru otvorile dušu i napisale gdje se vide na sadašnjoj postaji života.
Moja postaja
Moj put. Tek krećem.
Na početku sam. Na startnoj liniji.
Dosad, na mojim tračnicama nije bilo velikih iskrivljenja. Bila su malena, s ponekim tek većim, ali najveće prepreke su tek preda mnom. Moje zasad najbitnije dvije postaje su završetak sedmog i osmoga razreda. No, do tih postaja čekaju me mnoga iskušenja i prepreke, mnogi krivi, naizgled lakši putovi koji vode u propast moje lokomotive. Kako bi ih izbjegla, moram ostati s oba kotača čvrsto na pravim tračnicama.
Ovo je vrijeme kada gradim svoje tračnice. Sada izabirem sve krivine, prepreke i zavoje, uspone i padove. Možda će mi se katkad činiti da je neka prepreka prevelika za mene, da je neću moći savladati, da ću izgubiti. Tada ću trebati pomoć, podršku.
Podršku prijatelja. Zajedno, prijeći ćemo sve prepreke i doći do posljednje postaje.
Dora Herceg, VII.a, OŠ Josipdol
Moj život
Moj život
je sada jedna
velika pruga.
Na kojoj sam ja
ja vlak.
Sada stojim
na stanici
koja ima dva prolaza.
Prvi mi prolaz nudi život kao
čovjek kojemu je mržnja pokosila i
najmanju nadu u životu.
Drugi mi prolaz
nudi bolji život
život u sigurnosti i
sreći.
Pokušavam i pokušavat
ću skrenuti u drugi prolaz.
Vjerujte mi, to nije nimalo
lako ako se ne potrudiš.
Neki su ljudi
to prekasno
shvatili.
Dijana Miletić, VII.r OŠ Josipdol