.jpg)
Jesenska čarolija šume
Autor: LARA BELANČIĆ, 23. 10. 2012.
Jesenska čarolija šume
Osvanulo je jesensko jutro. Šuma je blistala. Uski puteljci vijugali su pokraj trave i kukuruza koji su se nemilo njihali prema volji vjetra. Lastavice se uzdignu na nebo te pjevajući krenu na daleki jug. Odjednom se pojavi prostranstvo visokog zelenila. Blago sunce svoje zrake pokušava probiti kroz te guste borove. Maline još uvijek spremno očekuju onoga tko će ih uzeti k sebi. Pažnju mi je skrenula malena vjeverica. Penjala se i spretno skačući po drveću, pričala sa susjedima. Miris šume bio je veličanstven. Podsjećao je na svježinu i radost. Ponekad zapuše vjetar kako nitko ne bi zaboravio na njega. Jedno malo drvce tužno je pozdravljalo svoje otpalo lišće. Nebo su zastrli tamni oblaci. Nastala je hladna jesenska noć. Više nisi mogao vidjeti onu ljepotu šume, već onoliko koliko mjesečeva svjetlost može doprijeti do njezina srca. Ta čarolija šume pojavit će se tek onda kada je ponovno sunce prekrije zlatnim plaštem.
Lara Belančić, 7.r. Oštarije
Na prvi dan škole kada su praznici jurećim motorom brzo otišli bio sam tako ljut i umoran što mi se nisu ni javili ili napisali oproštajno pismo. No, kada me baka probudila punim vrčom hladne vode ( jer se nisam mogao probuditi) lijeno sam se digao i sporo obukao. A ti praznici su jako bezobrazni. Ništa im ne smijete vjerovati. Nadam se da bar uživaju na Havajima. A pogledajte mene! Umoran i nenaspavan! I još k tome zakasnim na autobus. I prije nastavka moram vam reći da bih mogao od oblaka ljutnje dignuti slona. No hvala Bogu da smo imali automobil. Najbržom brzinom dojurili smo do škole. Ali iskreno, bilo bi bolje da je naš automobil imao klizaljke. Toliko o vremenskim uvjetima na cesti. Nakon toliko pričanja smo stigli. Prijatelji su vidjeli da nešto nije u redu pa su radili najsmješnije grimase i smijeh je u borbi s ljutnjom krvavo pobijedio.
Matej Vuković, 4. r.
