preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Josipdol"

Učenički literarni radovi

Moj put, postaja, život

Autor: KATARINA PRIBANIĆ, 4. 11. 2012.

 

Učenici sedmog razreda ove godine iz književnosti bave se i socijalnom tematikom, pa tako uče o svijetu, o drugim ljudima i o sebi. Sada se nalaze na prekretnici, postaju mladi ljudi. Javljaju se razmišljanja o svom životnom putu, o preprekama i skretnicama. Dvije su učenice papiru otvorile dušu i napisale gdje se vide na sadašnjoj postaji života. 

 

Moja postaja

 

         Moj put. Tek krećem.

Na početku sam. Na startnoj liniji.

         Dosad, na mojim tračnicama nije bilo velikih iskrivljenja. Bila su malena, s ponekim tek većim, ali najveće prepreke su tek preda mnom. Moje zasad najbitnije dvije postaje su završetak sedmog i osmoga razreda.  No, do tih postaja čekaju me mnoga iskušenja i prepreke, mnogi krivi, naizgled lakši putovi koji vode u propast moje lokomotive. Kako bi ih izbjegla, moram ostati s oba kotača čvrsto na pravim tračnicama.

Ovo je vrijeme kada gradim svoje tračnice. Sada izabirem sve krivine, prepreke i zavoje, uspone i padove. Možda će mi se katkad činiti da je neka prepreka prevelika za mene, da je neću moći savladati, da ću izgubiti. Tada ću trebati pomoć, podršku.

         Podršku prijatelja. Zajedno, prijeći ćemo sve prepreke i doći do posljednje postaje.

 

Dora Herceg, VII.a, OŠ Josipdol

 


 

Moj život

 

Moj život

je sada jedna

velika pruga.

 

Na kojoj sam ja

ja vlak.

Sada stojim

na stanici

koja ima dva prolaza.

 

Prvi mi prolaz nudi život kao

čovjek kojemu je mržnja pokosila i

najmanju nadu u životu.

 

Drugi mi prolaz

nudi bolji život

život u sigurnosti i

sreći.

 

Pokušavam i pokušavat

ću skrenuti u drugi prolaz.

Vjerujte mi, to nije nimalo

lako ako se ne potrudiš.

 

Neki su ljudi

to prekasno

shvatili.

Dijana Miletić, VII.r OŠ Josipdol




Smijehom sam pobijedio ljutnju

 Na prvi dan škole kada su praznici jurećim motorom brzo otišli bio sam tako ljut i umoran što mi se nisu ni javili  ili napisali oproštajno pismo. No, kada me baka probudila punim vrčom hladne vode ( jer se nisam mogao probuditi) lijeno sam se digao i sporo obukao. A ti praznici su jako bezobrazni. Ništa im ne smijete vjerovati. Nadam se da bar uživaju na Havajima. A pogledajte mene! Umoran i nenaspavan!  I još k tome zakasnim na autobus. I prije nastavka moram vam reći da bih mogao od oblaka ljutnje dignuti slona. No hvala Bogu da smo imali automobil. Najbržom brzinom dojurili smo do škole. Ali iskreno, bilo bi bolje da je naš automobil imao klizaljke. Toliko o vremenskim uvjetima na cesti. Nakon toliko pričanja smo stigli. Prijatelji su vidjeli da nešto nije u redu pa su radili najsmješnije grimase i smijeh je u borbi s ljutnjom krvavo pobijedio.

 

  Matej Vuković, 4. r.


Facebook škole
Lista linkova je prazna
INFORMATIKA

 

         

Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Oglasna ploča
Korisni linkovi
Lista linkova je prazna
CMS za škole logo
Osnovna škola "Josipdol" / Karlovačka 17, HR-47303 Josipdol / www.os-josipdol.skole.hr / ured@os-josipdol.skole.hr
preskoči na navigaciju