.jpg)
Dvoje...
Autor: KATARINA PRIBANIĆ, LEO SALIJEVIĆ, 3. 12. 2012.
Podijeliš li s nekim svoju bol ona će se prepoloviti, podijeliš li s nekim svoju sreću ona će se udvostručiti.
Živio jednom u selu čovjek Mile. Nije imao nikoga jer je bio škrt. Nikada nije ni s kim podijelio koricu kruha. Jednoga dana su došli razbojnici koji su ga opljačkali i spalili mu kuću. Bio je sam na ulici,bez igdje ikoga osim prosjaka Tome. Bili su sami na cesti pa ih je samoća spojila. Izjadao se Mile Tomi pa mu je bilo lakše. Nakon dva dana nađe Mile vreču punu novca. Sada kad je bogat kupio si je odijelo i krenuo u grad. Ali na putu se sjeti Tome. Vrati se on u selo,rastrga raskošno odijelo i kupi za ostale novce sebi i Tomi kuću. Tome i Mile su bili sretni jer su prepoznali prave vrijednosti života.
Na prvi dan škole kada su praznici jurećim motorom brzo otišli bio sam tako ljut i umoran što mi se nisu ni javili ili napisali oproštajno pismo. No, kada me baka probudila punim vrčom hladne vode ( jer se nisam mogao probuditi) lijeno sam se digao i sporo obukao. A ti praznici su jako bezobrazni. Ništa im ne smijete vjerovati. Nadam se da bar uživaju na Havajima. A pogledajte mene! Umoran i nenaspavan! I još k tome zakasnim na autobus. I prije nastavka moram vam reći da bih mogao od oblaka ljutnje dignuti slona. No hvala Bogu da smo imali automobil. Najbržom brzinom dojurili smo do škole. Ali iskreno, bilo bi bolje da je naš automobil imao klizaljke. Toliko o vremenskim uvjetima na cesti. Nakon toliko pričanja smo stigli. Prijatelji su vidjeli da nešto nije u redu pa su radili najsmješnije grimase i smijeh je u borbi s ljutnjom krvavo pobijedio.
Matej Vuković, 4. r.
