.jpg)
Priča ulične svjetiljke
Autor: Anita Žanić Prebežić, 1. 12. 2014.
Imam osjećaj da sam na ovoj ulici već tisućljećima, svaki dan ista priča. U svom životu vidjela sam svašta, ponekad su to bile lijepe stvari i pune veselja, a nekada tužne i nestretne. Ispred mojih očiju prošlo je svakakvih ljudi, ali za mene su svi isti. Na ovom svijetu ljudi su se podijelili na siromašne i bogate. Ne znam koja je svrha toga, ali svi ljudi više vole bogati narod, a onaj siromašni odbacuju i bježe od njega kao da ga se boje.
Baš ti siromašni ljudi su dobri i imaju srca. Tako je svake večeri na klupicu iznad koje se nalazim, dolazio jedan čovjek. On je tu spavao i molio Boga da mu pomogne pronaći izlaz iz bijede u kojoj se nalazio. Ja sam ga samo gledala i nisam mu mogla pomoći. Jedne večeri prišla mu je jedna djevojka, bila je tako lijepa i puna puna radosti. Dugo su razgovarali, a zatim su otišli držeći se za ruke. Nakon par godina došli su, djevojka je nosila veliku bijelu haljinu, a muškarac svečano crno odijelo. Slikali su se na klupici na kojoj su se upoznali, ja sam se našla u pozadini. Bili su tako sretni i ja skupa s njima. Bio je to najljepši dan u mom životu, a sigurna sam i u njihovom.
Ja sam još uvijek na ulici, rasvjetljavam put drugima i to me jako veseli.
Ana Sabljak, VII r.
Na prvi dan škole kada su praznici jurećim motorom brzo otišli bio sam tako ljut i umoran što mi se nisu ni javili ili napisali oproštajno pismo. No, kada me baka probudila punim vrčom hladne vode ( jer se nisam mogao probuditi) lijeno sam se digao i sporo obukao. A ti praznici su jako bezobrazni. Ništa im ne smijete vjerovati. Nadam se da bar uživaju na Havajima. A pogledajte mene! Umoran i nenaspavan! I još k tome zakasnim na autobus. I prije nastavka moram vam reći da bih mogao od oblaka ljutnje dignuti slona. No hvala Bogu da smo imali automobil. Najbržom brzinom dojurili smo do škole. Ali iskreno, bilo bi bolje da je naš automobil imao klizaljke. Toliko o vremenskim uvjetima na cesti. Nakon toliko pričanja smo stigli. Prijatelji su vidjeli da nešto nije u redu pa su radili najsmješnije grimase i smijeh je u borbi s ljutnjom krvavo pobijedio.
Matej Vuković, 4. r.
