preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Josipdol"

Učenički literarni radovi

San kapljica

Autor: Anita Žanić Prebežić, 26. 3. 2015.

San kapljica

Usred velike zelene livade raslo je divlje drvo kestena. Ono radi sjenu nekim cvjetićima na kojima je mala rosa. Ubrzo se probudi sunce. Sunce: Aaaaa! Buđenje! Krenite na noge stabiljke! Vrijeme je da pokupim rosu. Ispod divljeg kestena stajala je bijela tratinčica i žuti maslačak. Na njima su stajale kapljice rose. Na svakom cvijetu jedna kapljica rose. One se zovu Irina i Nina.

Irina reče: Oduvijek želim otputovati u rijeku!

Nina: I ja! Kad bi barem otišle u veliku rijeku! Zajedno bi s tobom putovala svijetom. Hoćeš i ti sa mnom? Pitala je Nina Irinu.

Nina joj odgovori: Voljela bih da nas ponese veliki bijeli oblak, tada bi naše perlaste haljine raširile i mi bismo tako sjajile dok nas sunce zagrijava.

Irina začuđeno odgovara: Ali moja haljina je već istrošena, raspucana i stara, voljela bih da ju mogu promijeniti, da izgledam ljepše.

Nina: Pa kad nas oblak ponese u svom plavetnili, obući ćeš iz njegovih odaja jednu novu haljinu!

Irina: To bi bilo odlično! Moja će biti bijela haljina puna šljokica.

Nina: Naravno! Zajedno ćemo se veseliti!

Irina: I puno drugih kapljica ćemo vidjeti! I još puno zelene trave ćemo preletjeti! I još ćemo vidjeti puno stabala! I šarenog cvijeća!

Nina: Idemo se zabavljati i veseliti!

Irina: Idemo na put oko svijeta!

Irina i Nina: Jeee! Jupiiiii!

I to je bio njihov put u mašti. Sunce je i dalje pržilo, nigdje nije bilo ni traga bijelom  oblaku da ih povede njigovim snovima.

 

 

Karmen Puškarić, IV r.




Smijehom sam pobijedio ljutnju

 Na prvi dan škole kada su praznici jurećim motorom brzo otišli bio sam tako ljut i umoran što mi se nisu ni javili  ili napisali oproštajno pismo. No, kada me baka probudila punim vrčom hladne vode ( jer se nisam mogao probuditi) lijeno sam se digao i sporo obukao. A ti praznici su jako bezobrazni. Ništa im ne smijete vjerovati. Nadam se da bar uživaju na Havajima. A pogledajte mene! Umoran i nenaspavan!  I još k tome zakasnim na autobus. I prije nastavka moram vam reći da bih mogao od oblaka ljutnje dignuti slona. No hvala Bogu da smo imali automobil. Najbržom brzinom dojurili smo do škole. Ali iskreno, bilo bi bolje da je naš automobil imao klizaljke. Toliko o vremenskim uvjetima na cesti. Nakon toliko pričanja smo stigli. Prijatelji su vidjeli da nešto nije u redu pa su radili najsmješnije grimase i smijeh je u borbi s ljutnjom krvavo pobijedio.

 

  Matej Vuković, 4. r.


Facebook škole
Lista linkova je prazna
INFORMATIKA

 

         

Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Oglasna ploča
Korisni linkovi
Lista linkova je prazna
CMS za škole logo
Osnovna škola "Josipdol" / Karlovačka 17, HR-47303 Josipdol / www.os-josipdol.skole.hr / ured@os-josipdol.skole.hr
preskoči na navigaciju