preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Josipdol"

Učenički literarni radovi

Literarni radovi Mateja Vukovića

Autor: ANITA Žanić Prebežić, 16. 2. 2018.

Učenik sedmog razreda Matej Vuković vrlo rado piše i promišlja o temama koje ga okupljaju, a priznanje njegovim radovima i načinu pisanju je sudjelovanje na županijskoj razini LIDRANA 2018. Odvojite koji trenutak  i otkrijte čaroliju riječi iz " Matejevog pera".

 

Magla

Pa...što je to magla?

Je li to bijela svijetlost,

bijela tama što nam ulijeva strah

u misli našeg prostranstva?

Zamagljenje bijelo,

kazna za nas, ljude.

Ili je to samo naše djelo

što nas pokušava uništiti?

Pa možda i jest

jedan dio nevidljive izmaglice svijeta.

Moj put

 

Pa...tko sam ja?

Samo jedna svijeća

čiji će se plamen ugasiti

i nestati u zaborav.

Samo jedna kap u dubinama mora

koja tone prema dnu

i prilagođava se tami.

Ili samo jedna pahulja snijega

koja će se otopiti pod sjajnim zrakama sunca.

A kamo će nestati to svjetlo

koje je stvarao preostali i jedinstveni plamen sreće?

Kamo će stići ona izgubljena kap vode

u mračnim dubinama mora?

I kristali otopljenih pahulja snijega.

Kamo će nestati moja životna radost

natopljena dječjim sjećanjima veselja?

Pa možda u sjenu djela naših,

ili samo u nova,

nama neupoznata, prostranstva svijeta.

 

 

                                                                            

                           Zapis s puta


     Noćni je mrak napuštao zvijezde koje su širile veselje i pouzdanost novog osvanulog jutra, jutra čije su zvijezde nestajale u magli.          
   Tama se izgubila, a svijetlost se  ipak svojim prostranstvima, nije mogla ugledati. Stvarala se samo bijela hladnoća koja  bi vam pružila osjećaj straha i samoće samo jednim njezinim pogledom. No, pa zar… tko bi onda rekao da su mjesta pohranjivanja svježine zauzele baš one, neupoznate i netaknute, špilje? Njihov bi strah preuzeo onaj specifičan dio ljepote pridavajući ravnotežu tami i nedostatku sjaja. No i s smrznutim kapljicama vode stvarao bi se ledeni štit koji bi ipak zadržao kamene plohe zapanjujućima. Pa, gdje su onda ta mjesta naših razmišljanja o ostavštini pripadajućeg svijeta i gdje se skriva taj jedinstven miris naše skrivene raskoši? Gdje je ta mladost skrivena u nepoznatim dijelovima našeg stijenja, i naša zanimanja utopljena u kapljicama vode naše sreće. No što bi bilo kad bi se vrata tih znanja naglo otvorila? Možda i ne bismo imali ovakve špilje mira, špilje punih želja o novim nadama onih mračnih noći dovoljno neobasjanih kasnim zrakama mjeseca.
    Zato je dovoljno potražiti ono malo svijetla svoga srca kojim bi si ipak mogli predočiti da sami sebi ne stvaramo ova prostranstva već ih dobivamo kao  posebni dar neupoznate izmaglice zvijezda.

 

 

 

 




Smijehom sam pobijedio ljutnju

 Na prvi dan škole kada su praznici jurećim motorom brzo otišli bio sam tako ljut i umoran što mi se nisu ni javili  ili napisali oproštajno pismo. No, kada me baka probudila punim vrčom hladne vode ( jer se nisam mogao probuditi) lijeno sam se digao i sporo obukao. A ti praznici su jako bezobrazni. Ništa im ne smijete vjerovati. Nadam se da bar uživaju na Havajima. A pogledajte mene! Umoran i nenaspavan!  I još k tome zakasnim na autobus. I prije nastavka moram vam reći da bih mogao od oblaka ljutnje dignuti slona. No hvala Bogu da smo imali automobil. Najbržom brzinom dojurili smo do škole. Ali iskreno, bilo bi bolje da je naš automobil imao klizaljke. Toliko o vremenskim uvjetima na cesti. Nakon toliko pričanja smo stigli. Prijatelji su vidjeli da nešto nije u redu pa su radili najsmješnije grimase i smijeh je u borbi s ljutnjom krvavo pobijedio.

 

  Matej Vuković, 4. r.


CMS za škole logo
Osnovna škola "Josipdol" / Karlovačka 17, HR-47303 Josipdol / www.os-josipdol.skole.hr / ured@os-josipdol.skole.hr
preskoči na navigaciju