Isti čovjek može biti tvrdi pesimista prije ručka i uvjereni optimista nakon ručka.
                                                                                              Aldous Leonard Huxley

Jedna od najdražih osoba u našoj školi svakako je kuhar Vlade, uvijek nasmijan, dobro raspoložen i spreman za pokoju pošalicu.

DANIJEL: kad ste postali kuhar?

KUHAR: nakon završene srednje škole počeo sam raditi 1982.g.

DANIJEL: uh, ja se tad nisam niti rodio!

IVAN: je li teško raditi u kuhinji?

KUHAR: nije, ako voliš svoj posao, nijedan posao nije teško raditi.

DARIJO: kad ste u školi počeli raditi?

KUHAR: u školi sam počeo raditi 2011.g.

JOSIP: koje se namirnice najviše koriste u kuhinji?

KUHAR: sol, papar, vegeta, češnjak, peršin, bez njih je nemoguće kuhati.

IVAN: što ne volite jesti?

KUHAR: ja sve volim jesti!

LUCIA: koje Vam je najdraže jelo?

KUHAR: grah!

LARISA: gdje ste naučili kuhati?

KUHAR: u srednjoj školi.

CINDY: jeste sudjelovali u kuharskim emisijama?

KUHAR: ne, ne zanima to mene.

NIKA: jeste li Vi možda radili s mojom mamom?

KUHAR: jesam, u jednom restoranu.

DANIJEL: Vi ste radili i s mojom mamom!

JAKOV: gdje ste skuhali prvo jelo?

KUHAR: prvo jelo skuhao sam u srednjoj školi.

NICOLE: koliko Vam vremena treba za kuhanje?

KUHAR: sve ovisi o jelu koje kuham, za neka treba više vremena, za neka manje.

Zahvalili smo našem kuharu što je izdvojio vrijeme za nas.

Za kraj smo mu poručili:

„ Kuharu manje zbori da ti ručak ne izgori!“