Kada se uhvatim pospremanja svoga stola, to vam je poput otvaranja škrinjice sa skrivenim blagom.

            Iz ladica iskaču slike, pjesmice i crteži od dragih mališana, mojih učenika. Svaka, ali baš svaka od tih malih uspomena vrati osmijeh u moje srce i istog trenutka imaju najveću moć, koja ljubav se zove. U tim trenucima moje srce tiho kaže...vrijedilo je učiteljicom se zvati!!

Ovu malu uspomenu iz 2008. g od srca dijelim sa svima vama. Hvala

Bojana Kotvica